Geotehnički radovi


Stjenski pokosi

Zaštita stijenskih pokosa uz postojeće prometnice i uz prometnice u izgradnji vrši se na slijedeće načine:

- Zaštita pokosa pocinčanim čeličnim mrežama
- Zaštita pokosa zategama od čeličnih užeta
- Zaštita pokosa mlaznim betonom
- Zaštita pokosa geotehničkim sidrima
- Zaštita pokosa geosinteticima
- Zaštita pokosa ozelenjavanjem, hidrosjetvom

S obzirom na geotehničke uvjete, moguće je vršiti zaštitu kombinacijom navedenih načina:

POCINČANIM ČELIČNIM HEKSAGONALNIM MREŽAMA

Ovakva vrsta zaštite se primjenjuje kada je potrebno spriječiti padanje sitnog kamenja na prometnicu. Za ovu vrstu zaštite koriste se mreže slijedećih karakteristika:

- šesterokutna dvostruko uvijena pocinčana mreža TIP 8 x 10
- jednostruko pocinčanje 240-290 g/m2
- otvor oka D=80 mm
- vlačna čvrstoća žice 38-50 kg/mm2
- promjer žice 3 mm
- promjer žice na krajevima 4 mm
- težina 1,78 kg/m2

Prije same postave mreža pokos će se prema potrebi očistiti od labavih dijelova i slobodnog kamenja, raslinja, grmlja i drveća ručnim alatima. Radove izvode djelatnici specijalizirani za rad na visini koristeći alpinističku opremu i tehniku. Pocinčane heksagonalne zaštitne mreže u svemu prema zahtjevima OTU 2.15.9. se ugrađuju na ankere RA 12 mm, dužine 50 cm koji se postavljaju na vrhu pokosa na razmaku 2-3 m. Mreže se na vrhu pokosa preklapaju i fiksiraju za ankere čeličnim užetom promjera 12 mm, te se po vertikali spajaju posebnim čeličnim prstenovima na razmaku od 25 cm pomoću odgovarajućih kliješta. Na dnu se mreže optežavaju betonskim utezima ili fiksiraju klinovima i čeličnim užetom. Širina mreža za zaštitu pokosa iznosi 2-3m.

Radovi se izvode na način da se mreže podižu s nivoa ceste do vrha pokosa. Radove izvode djelatnici specijalizirani i osposobljeni za rad na visini koristeći alpinističku opremu.


MLAZNIM BETONOM I GEOTEHNIČKIM SIDRIMA

Radovi na zaštiti pokosa izvode se ugradnjom mlaznog betona MMB 30 (C 25/30) sa postavom armaturne mreže, te ugradnjom samobušivih geotehničkih ili štapnih sidara od rebraste armature, nosivosti i na rasteru po geotehničkom proračunu. Sidra se injektiraju cementnom smjesom od dna bušotine do glave sidra do potpunog zapunjenja bušotine te se pritežu momentnim ključem ili hidrauličnom opremom.

Nakon postave sidara izvodi se zaštita mlaznim betonom i armaturnim mrežama na način definiranim u projektu. U svrhu procjeđivanja pokosa i smanjenja hidrostatskog tlaka koji može nastati između stijene i mlaznog betona, između sidara se ugrađuju procjednice od PVC cijevi Ø 50 – Ø 80 mm.


MREŽOM, SIDRIMA I SAJLAMA

Ovaj tip zaštite nije predviđen u OTU, ali se pokazao vrlo uspješnim na izvedenim autocestama. Usvojen je jer omogućuje smanjenje upotrebe mlaznog betona na najmanju moguću mjeru. Koristi se za osiguranje stabilnosti pokosa kod kojih postoji mogućnost ispadanja blokova koje nije moguće sve pojedinčno obuhvatiti sidrima. Tu se dio blokova osigurava direktno sidrima, a dio indirektno preko mreža i čeličnih sajli.


GEOSINTETICIMA

Za ovakvu vrstu zaštite pokosa koriste se proizvodi od PE ili PVC materijala, otporni na atmosferske uvjete, koji služe kao podloga za ozelenjavanje pokosa, a u svrhu zaštite od erozije. Ti proizvodi mogu biti u obliku trodimenzionalnih mreža (MAT, MEGAMAT) ili saćastih WEB struktura od PE traka, koji se nakon postavljanja na pokose naknadno ozelenjavaju. Postupak postavljanja na pokos je različit za pojedine vrste materijala, te ovisi i o podlozi na kojoj je potrebno izvršiti zaštitu.


OZELENJAVANJEM, HIDROSJETVOM

Na prethodno postavljene trodimenzinalne mreže tipa MAT ili MEGAMAT moguće je nanijeti hidrosjetvu, a u svrhu ozelenjavanja pokosa. Čestice mješavine za hidrosjetvu ostaju zaglavljene u trodimenzionalnoj strukturi mreže, te se na taj način lako uhvate za podlogu i stvore zeleni pokrivač na pokosima. Ozelenjavanje na saćastoj WEB strukturi vrši se na način da se ćelije zapunjavaju zemljanim materijalom, te se na tako stvorenu podlogu lako izvrši sadnja različitih biljnih materijala.



Građevne jame

U slučaju da se građevinske jame kopaju u blizini građevina, stambenih, društvenih ili poslovnih objekata, potrebno je prethodno napraviti tzv. "roštiljnu konstrukciju" radi dodatnog ojačanja stjenskog pokosa.

Ukoliko je teren na kojem se takvi radovi obavljaju neopterećen popratnim sadržajima, odnosno, nije u blizini navedenih objekata, radovi se ne razlikuju znatno od sanacija usjeka.

Radovi na zaštiti pokosa izvode se pomoću mlaznog betona MMB 30 (C 25/30) sa postavom armaturne mreže, te ugradnjom samobušivih geotehničkih ili štapnih sidara od rebraste armature, nosivosti i na rasteru po geotehničkom proračunu.

Sidra se injektiraju cementnom smjesom od dna bušotine do glave sidra do potpunog zapunjenja bušotine te se pritežu momentnim ključem.

Nakon postave sidara izvodi se zaštita mlaznim betonom debljine po potrebi sa ugradnjom armaturne mreže. U svrhu procjeđivanja pokosa i oslobađanja od hidrostatskog pritiska između sidara ugrađuju se procjednice od PVC cijevi Ø 50 - Ø 80 mm.



Tuneli

Za osiguranje stabilnosti iskopa predusjeka tunela koriste se čelična geotehnička sidra. Sva sidra moraju imati odgovarajuće podložne pločice. Bušotine za sidra buše se do potrebne dubine kranskom bušilicom koja se nalazi na vrhu krana dizalici, uključivo i platformu za djelatnike. Ovim načinom buše se sidra do visine od 22m. Za veće visine koristi se visinska bušilica koja se pričvršćuje pomoću ručno ubušenih sidara. Visinskom bušilicom upravljaju specijalizirani djelatnici za rad na visini - alpinisti.

U ubušene rupe ugraditi će se sidro te zapuniti injekcionom smjesom na bazi cementa i s dodatkom bubriva. Nakon ugradnje ploče i matice, sidro se priteže na traženu silu hidrauličnom prešom ili momentnim ključem.

Procjednice se izvode nakon ugradnje mlaznog betona u pokos predusjeka. Ugrađuje se u cik-cak rasporedu po čitavom pokosu predusjeka.

Mlazni beton i stijenska masa se buši - promjer bušotine mora biti veći od 50 mm. Nagib bušotine mora biti takav da voda istječe iz procjednice. Procjednica se učvršćuje u mlazni beton pomoću cementnog morta. Plastične cijevi koje su predviđene za ugradnju moraju imati dokaze o traženoj kvaliteti, a njihovu primjenu odobrava nadzorni inžinjer. Kamenu oblogu treba, oko procjednice na njenom kraju, tako oblikovati da se procjednica što manje uočava.

Ugradnja čelične mreže za armiranje mlaznog betona u tunelu:

Mreža se pričvršćuje na prethodno ugrađena i zainjektirana sidra, promjera 10 mm, minimalne dužine 30 cm.

Zavarivanje mreža za nastavljanje armiranja nije dozvoljeno, nego se nastavak osigurava preklopom (40 cm) i vezanjem paljenom žicom. Mrežasta armatura mora biti tako učvršćena da tijekom ugradnje mlaznog betona ne vibrira. Mreža mora biti postavljena u sredini mlaznog betona i pridržana podbetoniranim čeličnim podložnim pločicama čeličnih adhezijskih sidara.

Tijekom radova na izgradnji tunela potrebna je povremena prisutnost projektanta sanacije tunela, radi pregleda izvedenih radova, savjetovanja izvođača radova i nadzornog inženjera, te eventualnih manjih izmjena u projektnoj dokumentaciji, prema stvarnim uvjetima na terenu.



Klizišta

Klizišta su najizrazitiji razaralački padinski procesi koje obilježava kretanje tla ili stijenskog materijala niz padinu po kliznoj plohi pod utjecajem gravitacije. Postoji više čimbenika koji uzrokuju pojavu klizišta. Prije svega to su glinoviti sedimenti u sastavu terena u kojima su oblikovane padine. U pravilu što je glinoviti sloj veći, postoje i veće mogućnosti za razvoj klizišta, posebno ako je propusni sloj na padini tanji. Drugi čimbenik je izmjena propusnih pjeskovitih i nepropusnih glinovitih slojeva na padini. Važan je čimbenik i porast količine vode i hidrostatskog tlaka u sedimentima. Naime, klizne plohe uvijek se vežu za glinovite vodonepropusne slojeve. Glina na sebe veže vodu pri čemu bubri i višestruko povećava svoj volumen. To rezultira tlakovima koji destabiliziraju vodopropusne slojeve iznad glinovitih slojeva, koji tada počinju kliziti niz padinu.

Tijekom radova na sanaciji klizišta potrebna je prisutnost stručnjaka radi pregleda izvedenih radova, savjetovanja izvođača radova i nadzornog inženjera, te eventualnih manjih izmjena u projektnoj dokumentaciji, prema stvarnim uvjetima na terenu.



Autoputevi, državne ceste, pruge

Sanacija i izgradnja prometnica, održavanje i zaštita autoputeva, mostova, pruga, nadvožnjaka i drugih prometnih objekata. Uključuje i pripremne radove u građevinarstvu kao što su: iskopi, nasipanje, poravnanje terena, iskop kanala, uklanjanje stjena i slično. Redovno održavanje podrazumijeva aktivnosti koje se u kontinuitetu poduzimaju na cestama, kako bi se u što većoj mjeri mogao osigurati što veći stupanj sigurnosti, odgovarajuća brzina i udobnost odvijanja cestovnog prometa. Aktivnosti uključuju održavanje kolnika, održavanje odvodnje, bankina i pokosa, te održavanje objekata uz prometnice. Posebno valja obratiti pozornost na aktivnosti koje se nužno poduzimaju u zimskom periodu.